Ekskurzija 2025: Između Duoma i Don Simona
Naše putovanje, koje je počelo polaskom iz Nikšića, bilo je mnogo više od običnog obilaska evropskih metropola. Iako smo prešli stotine kilometara, prava priča se odvijala u autobusu i u trenucima koje nismo planirali.
Većinu vremena proveli smo u našem specifičnom „autobuskom režimu“. Svake noći su nam se pridruživali drugovi sa drugog sprata, koji su poput migranata dolazili kod nas kako bismo vodili razgovore do zore ili igrali UNO karte dok nas umor ne savlada.
Bili smo neobično mirna i disciplinovana grupa, a glavni razlog za to bile su silne domaće kiflice koje smo ponijeli. Davili smo se u njima tokom cijelog puta, pa nam često nije preostajalo snage za bilo kakve nestašluke. Ipak, jedna stvar je bila neizbježna i stalna – naše kolektivno čekanje Marije pri svakom polasku autobusa.
Španija nam je donijela posebne uspomene. Iako su nas upozoravali na lokalne kradljivce, nismo imali nikakvih neprijatnosti dok god je Don Simon sangrija bila dio naše opreme. S druge strane, mi smo bili ti koji su zadavali muke lokalnim trgovcima. U svakoj radnji duž ulice pokušavali smo da nadmudrimo prodavce, zbog čega su odustali da nam prodaju onu svoju "fejk" robu.
Tokom cijele ekskurzije, bez obzira na to gdje smo se nalazili, pozadinski ton našem putovanju davale su stalne opomene profesora Femića upućene Ivanu. To je postala svojevrsna tradicija koja nas je pratila od prvog do posljednjeg dana.
Naravno, iskoristili smo priliku i za lijepe uspomene ispred znamenitosti. Zabilježili smo zajedničke trenutke ispred Duoma u Milanu, blještavog kazina u Monte Karlu, kao i u Veroni pored Julijinog kipa.
Većinu vremena proveli smo u našem specifičnom „autobuskom režimu“. Svake noći su nam se pridruživali drugovi sa drugog sprata, koji su poput migranata dolazili kod nas kako bismo vodili razgovore do zore ili igrali UNO karte dok nas umor ne savlada.
Bili smo neobično mirna i disciplinovana grupa, a glavni razlog za to bile su silne domaće kiflice koje smo ponijeli. Davili smo se u njima tokom cijelog puta, pa nam često nije preostajalo snage za bilo kakve nestašluke. Ipak, jedna stvar je bila neizbježna i stalna – naše kolektivno čekanje Marije pri svakom polasku autobusa.
Španija nam je donijela posebne uspomene. Iako su nas upozoravali na lokalne kradljivce, nismo imali nikakvih neprijatnosti dok god je Don Simon sangrija bila dio naše opreme. S druge strane, mi smo bili ti koji su zadavali muke lokalnim trgovcima. U svakoj radnji duž ulice pokušavali smo da nadmudrimo prodavce, zbog čega su odustali da nam prodaju onu svoju "fejk" robu.
Tokom cijele ekskurzije, bez obzira na to gdje smo se nalazili, pozadinski ton našem putovanju davale su stalne opomene profesora Femića upućene Ivanu. To je postala svojevrsna tradicija koja nas je pratila od prvog do posljednjeg dana.
Naravno, iskoristili smo priliku i za lijepe uspomene ispred znamenitosti. Zabilježili smo zajedničke trenutke ispred Duoma u Milanu, blještavog kazina u Monte Karlu, kao i u Veroni pored Julijinog kipa.
